Nagodba za Agrokor prilika je da se umanji utjecaj dogovorne ekonomije

Autor: Drago Munjiza Objavljeno: 18.06.2018 Izvor: Lider

Uskoro će biti određena sudbina Agrokora u idućih pet godina. U tom procesu Hrvatska ne bi smjela propustiti prilike za popravljanje neusklađenosti s najboljom svjetskom praksom i potrebama hrvatskih poduzetnika.

Cjelokupna povijest Agrokor koncerna, ali i postizanje nagodbe između vjerovnika u postupku izvanredne uprave, vrlo je kompleksna i slojevita te nadasve kontroverzna priča o hrvatskom kapitalizmu/poduzetništvu, njegovim uspjesima i padovima te možebitnim promašajima. Slijedom takva zaključka nagodba je i nova prilika za popravljanje neusklađenosti s najboljom svjetskom praksom i potrebama hrvatskih poduzetnika i građana. Kompleksnost pršti iz svake sastavnice tog procesa i od gospodarskog postao je političko i pravosudno pitanje te općedruštveni fenomen.

Ocjenjuje se na kraju

Uzroci su takva stanja u povijesti Agrokora do proglašenja postupka o izvanrednoj upravi. Agrokor je bio simbol hrvatskog poduzetništva i uspjeha u restrukturiranju kompanija te izgradnji snažnih brendova čiji je utjecaj prelazio okvire hrvatskoga gospodarstva. To je bila (i još je) jedna od najvećih kompanija u Jugoistočnoj Europi za koju je znala cjelokupna svjetska investicijska zajednica.

Međutim, ako za mjeru uspjeha uporabimo talijansku uzrečicu 'si guarda alla fine (ocjenjuje se na kraju), možemo zaključiti i da je prošla uprava posljednjih godina (što se povremeno i ciklički događa gotovo svim svjetskim uspješnim kompanijama i ekonomijama) pokazivala velike slabosti: vehementno širenje u razne djelatnosti koje nisu bile osnovni biznis Koncerna, bez jasnog povrata investicije; djelomično nepoštovanje MRS-ova (međunarodnih računovodstvenih standarda) u iskazivanju konsolidiranih rezultata Koncerna, vjerojatno zbog želje da se prikaže godišnji rezultat dogovoren s investitorima i kreditorima (slično se dogodilo i britanskom Tescu prije nekoliko godina, a on je jedan od prvih pet maloprodavača hrane u svijetu); nedovoljno kvalitetno korporativno upravljanje u Koncernu s obzirom na njegovu veličinu i kompleksnost. Objektivne okolnosti u kojima je Koncern poslovao također su donosile velike izazove. Ekonomija obujma u odnosu na konkurenciju (ponajprije grupaciju Lidl Schwarz sa sto milijardi dolara godišnjeg prihoda) na otvorenom tržištu Europske unije nije povoljna za Koncern, a snaga 'matičnoga', hrvatskoga gospodarstva višestriko je manja od npr. njemačkog ili austrijskog. Cijena kapitala za zemlje u regiji i za sâm Agrokor bio je (i još je) višestruko viši od usporedivih kompanija sa zapadnih tržišta Eurospke unije (Spar, Lidl, Kaufland, dm, Müller, Bauhaus, Jysk...). U takvim uvjetima fluktuacije i potresi, koji su redoviti u kapitalizmu (npr. velika kriza 2008.), Hrvatskoj su, regiji, ali i Koncernu, nanijeli više udaraca od konkurencije. I sada dolazimo do nagodbe, odnosno do pokretanja postupka izvanredne uprave koja je trebala omogućiti da se zadrži dio postignuća stare uprave, ali i promijene i uklone manjkavosti koje je Koncern pokazivao u poslovanju. Zadatak je bio da se zaposlenost zadrži na sličnoj razini, očuvaju biseri gospodarstva kao što su Jamnica, Ledo, Sarajevski kiseljak... te zadrži distribucijski kanal za hrvatske proizvođače kvalitetno opslužujući potrošače, posebice za turističke sezone, konkurentno i u skladu s najboljom svjetskom praksom!

Bijeli vitez

Je li to moguće i kojem obliku nakon što se Koncern prepusti tržištu te uz koju cijenu, saznat će se u procesu koji će započeti u drugom dijelu godine nagodbom (ili stečajem), a završiti s novim vlasnicima (scenarij 'debt to equity') – bivšim vjerovnicima i novim korporativnim tijelima upravljanja koji bi trebali izboriti konkuretnost, poštovanje standarda i procedura te nižu (?!) cijenu novca u operativnom poslovanju. Hoće li Agrokor ostati jedinstven u sadašnjem obliku (vjerojatno neće) i je li moguće da se pojavi 'bijeli vitez' (engl. white knight)? U susjednoj Sloveniji upravo scenarij bijelog viteza nudi Deutsche Bank za maloprodavača Tuš, a nedavno je i ruska VTB banka postala najveći dioničar ruskoga maloprodavača hrane Magnite, jednog od većih u Rusiji. Investicijske banke obično ulaze u takve poslove kad imaju na umu komu bi mogle naknadno (za pet do sedam godina) prodati restrukturiranu kompaniju ili ako su na to primorane. Nadalje, treba vidjeti i tko će od dioničara i vjerovnika biti nezadovoljan nagodbom, zbog čega bi mogao pokrenuti sudske procese protiv Koncerna ili eventualno države, te kakav će biti ishod tih tužbi. Ovdje govorimo o vremenskom okviru od više od pet godina od danas, pa ćemo i ovdje morati uporabiti već spomenutu uzrečicu: Si guarda alla fine!

Ulazak u intenzivno razdoblje

Postupak nagodbe sad ima utjecajne protivnike, primjerice manjinske dioničare koji prema predloženome gube cijelu vrijednost, a nagodbi se opiru i moćne hrvatske kompanije kao što su Franck, Adris i Agram. One posjeduju ili založna prava na tvrtku Roto dinamic ili na dionice Jamnice i Konzuma ili su ušle i u suvlasništvo nekih tvrtki repo ugovorima. Koncernu su posudile više od dvije milijarde kuna, što je i za njih veliki iznos! U svakom slučaju, njihove uprave imaju i zakonsku obvezu štititi interese svoje tvrtke i svojih dioničara, zato ne bi smjele olako pristati (ili ne pokrenuti sudski proces) da tijekom 'haircuta' i scenarija 'debt to equity' ostanu bez novca koji su prije toga zaštitile vrlo kvalitetnim jamstvima. I sadašnje uprave i nadzorni odbori članica Koncerna u velikoj su dvojbi: potpisati jamstva kako je dogovorilaa izvanredna uprava pri dobivanju 'roll-up' kredita (a tu su i jamstva iz bivših razdoblja), na temelju čega njihova društva postaju insolventna, što je po dijelu tumačenja protuzakonito jer nema protučinidbe, ili ne potpisati, što, zapravo, znači vlastitu ostavku i vjerojatan gubitak posla. Odgovore na dio tih pitanja dobit ćemo potkraj lipnja, kad bi Privremeno vjerovničko vijeće (jer nema izgleda da se do tada formira stalno) trebalo glasovati o postizanju nagodbe prema završnom nacrtu. Nakon što PVV i većina vjerovnika potvrde nagodbu, legitimnost bi joj trebao dati Trgovački sud ili je vratiti na doradu, što bi značilo potrebu za produljenjem postupka izvanredne uprave. Dakle, vrlo brzo ući ćemou intezivno razdoblje u kojem će vjerovnici, izvanredna uprava te (Visoki) trgovački sud odrediti Agrokorovu sudbinu u sljedećemu petogodišnjem razdoblju.

Kvaliteta a ne kvaniteta

U tom procesa naša zemlja i gospodarstvo ne bi smjeli propustiti neke prilike. Sada se može umanjiti utjecaj dogovorne ekonomije, takozvane hrvatske inačice ortačkog (engl. crony) kapitalizma, i postati svjesniji da tržište uvijek djeluje na dulji rok. Nadalje, treba pojačati utjecaj korporativnog upravljanja i poštovanja MRS-a kao protutežu vječitoj poduzetničkoj težnji za što boljim rezultatom (kvalitetniji rad nadzornih odbora i njihovih stručnih odbora). Treba također sačuvati bisere hrvatskoga gospodarstva u kapitalno hrvatskom vlasništvu (što se više može) i potaknuti prijenos znanja na drugu generaciju poduzetnika i menadžera te se posebno fokusirati na izvoz robe i usluga izvan regije Adriatic. Treba posvetiti dodatnu pozornost tzv. brendiranju poslodavca (engl. employer branding), odnosno brendiranju većinski hrvatskih tvrtki, poštovanju Zakona o radu, sistematizaciju radnih mjesta i opisa poslova za sve razine voditelja i zaposlenika u tvrtkama. Budući da ekonomija obujma ne radi za nas, treba se usredotočiti na tehnološku izobrazbu mladih i menadžera, općenito inovacije, izvoz te ekonomiju dijeljenja (startupove i slično). Kvaliteta, a ne kvantiteta!

Nagodba za Agrokor prilika je da se umanji utjecaj dogovorne ekonomije